Priopćenje za medije

ZAŠTO HRVATSKA ŽELI UČINITI PUTOVANJA VLAKOM MANJE POŽELJNIMA?

U vrijeme kada treba hitno poduzimati aktivnosti vezano uz klimatske promjene, najneugodnije iznenađenje je da zemlje članice EU, uključujući i Hrvatsku, nastoje smanjiti prava putnika u željezničkom prometu kada putuju diljem EU. To je sasvim suprotno od onoga što bi se trebalo dešavati, upozorava Unija potrošača Hrvatske.

Željeznički promet trebao bi zapravo biti veliki poticaj i važna  mjera u  borbi protiv klimatskih promjena.

Potreba za smanjenjem emisije ugljičnog dioksida dobar je razlog da javne politike preusmjeravaju ljude od korištenja automobila i zrakoplova na korištenje željezničkog prometa, jer bi se čišćim oblicima prijevoza trebalo davati prednost nad onima koji više zagađuju atmosferu.

Dakle, to je zaista loše iznenađenje da umjesto bolje zaštite putnika, i to sada kada stvari idu u tom smjeru da željeznički prijevoz postaje sve privlačnijim ljudima,  Hrvatska se pridružuje  zboru tih zemalja koje  podupiru suprotne stavove na razini EU-a.

U Bruxellesu trenutačno traju pregovori o ažuriranju prava putnika u željezničkom prometu u EU-u, gdje države članice,  a Hrvatska je među njima, rade na smanjenju postojećih prava koja su važna za putnike. To nije samo štetno za europske putnike, već i za mjere politika kojima se promiču održiviji načini prijevoza, kao što su vlakovi.

“Što se događa kada moj vlak kasni ili je  otkazan?”, “Što će se dogoditi ako, kao rezultat toga, propustim usluge presjedanja na drugi vlak?” i “Sa kojim  željezničkim uslugama ostvarujem europska prava putnika?” To su sve vjerodostojna pitanja i zaslužuju dobre odgovore. Ljudi će se osjećati samouvjerenije ako znaju da imaju pravo na naknadu, u slučaju da im je upropašteno putovanje odgođenom ili otkazanom željezničkom uslugom.

Postoje tri stvari koje nisu u redu u onome za što se države članice EU-a zalažu u trenutačnim pregovorima na razini EU-a:

1. Nacionalne vlade željele bi ponovo uključiti klauzulu po kojoj željeznički operatori ne bi trebali platiti naknadu putnicima u slučaju kašnjenja  vlaka zbog “iznimnih okolnosti”. To ograničenje odgovornosti  već postoji u pravima putnika u zračnom prometu. Problem je u tome što zračni promet,  kako bi izbjegao odgovornost prema ovoj klauzuli koristi  slučajeve, kao što su najavljeni štrajkovi ili određeni tehnički  problemi sa zrakoplovom.

 Međutim to su problemi koje zrakoplovna tvrtka, kao i željeznička tvrtka, mogu kontrolirati.

Sudovi su u dosadašnjoj praksi stalno morali pojašnjavati da isprika koju koristi zračni prijevoznik nije “izvanredna okolnost”, te da putnici stoga imaju pravo na naknadu.

 Ovo nije klauzula koja bi se trebala ponoviti u željezničkom prijevozu i ne bi ju trebalo uvesti.

2. Hrvatska želi proširiti dugi popis željezničkih usluga izuzetih iz tih novih pravila, a  to samo stvara sve veću nesigurnost za putnike koji putuju željeznicom. Sa trenutačno predloženim popisom izuzeća, imamo  šanse 1 prema 3 da budemo zaštićeni.

Putnici neće moći znati kod kojih željezničkih usluga imaju kakva prava. Stvaranje pravila sa još dužim popisom iznimaka nije dobar put u kreiranju tih politika, pa taj popis treba izbrisati.

3. Sada ljudi mogu rezervirati višestruka putovanja preko prodavatelja, a oni imaju naviku   izdavati posebne karte za svaki segment, što operator smatra zasebnim putovanjima.

I  to može uzrokovati ogromne probleme; ako putnik  propusti jedan  vlak,  mogao bi  propustiti i sve ostale vozne redove svojih putovanja, a nema pravo koristiti sljedeći vlak.

To bi se lako moglo riješiti pružanjem zaštite tijekom cijelog putovanja putnika, ako bi putovanje bilo rezervirano  preko istog operatora.

Jasno, postoje i drugi važni čimbenici koji bi putovanje vlakom mogli učiniti  putnicima privlačnijim – to su infrastruktura, bolje veze i pristupačnije cijene.

Međutim, prava putnika ne bi trebala biti slijepa točka za tvorce politika koji će morati raditi na privlačenju putnika na putovanja željeznicom kako bi smanjili  emisiju CO2 u nadolazećim godinama. To ne treba raditi tako da se odobravaju koristi za željezničke tvrtke, a na štetu  putnika.

Putnike treba poticati kako bi se  prebacivali na održivije načine prijevoza, ali im treba istovremeno i pomagati u rješavanju poteškoća koje su iskusili u tom prometu, a ne obrnuto.

Mi smo turistička zemlja u kojoj bi putovanje vlakom trebalo biti posebni dio turističke ponude i stoga je doista začuđujuće kako to naša zemlja misli učiniti, kada istovremeno radi na smanjenju prava putnika u željezničkom prometu.